Nino Đuraš: Fotograf ”No one moment is most important. Any moment can be something.”

Nino Đuraš je rođen 2.siječnja 1989. u gradu Dubrovniku. Veći dio života je proveo u mjestu Gruda (Konavle) nedaleko od samih zidina stoljetnog Grada, gdje je pohađao osnovnu školu, kasnije u samom Dubrovniku srednju medicinsku školu, smjer fizioterapija, da bi ga na kraju put i ljubav prema struci odveli u Zagreb gdje je upisao i završio Zdravstveno veleučulište na studiji fizioterapije.
Kroz cijelu srednju školu i fakultet je svirao bass gitaru te je od najranije mladosti bio okružen glazbom i umjetnosti kao takvom. Samim tim izborom se kretao u društvu umjetničkih duša te su mu od najranijih dana usadili ljubav i smisao za umjetnost u raznim oblicima, bilo to vizualnom ili slušnom. Zvršetkom fakultetskog obrazovanja i početkom radnih obveza imalo se sve manje vremena za svirku te je nastupilo vrijeme umjetničke stagnacije, ali svejedno je u njemu tinjala želja za nekim oblikom izražavanja, ubličavanja svojih misli, reakcija na društvo oko sebe te pretakanje svega u neko smisleno djelo.
Primajući se prvi put fotoaparata sve je odjednom postalo drugačije, boje su počele imati smisla na platnu, umjetnički nagon je pronašao neki novi put za kanaliziranje. Cijeli svijet je bio jedna velika neiscrpna inspiracija za prenošenje novih poruka, osjećaja, ljepota i doživljaja u obliku fotografije ili još slikovitije zapisa svijetla. Fotoaparat je postao novo oko, zapis duše i ogledalo.
Ono što je jako bitno kod fotografa je da razvije neki svoj stil, da neki svoj štih fotografiji i da ona bude prepoznatljiva i bez potpisa, to je jedno od najvećih zadovoljstava umjetnika. Tijekom vremena se zaljubio u uličnu fotografiju te mu je ona postala glavna preokupacija u foto-svijetu. Shvatio je da želi u fotkama uhvatiti ljudsku dušu, raspoloženje, trenutak koji je zapisan tad i više nikad. Taj tren kad se zapiše svijetlo na fotku i vidi priča u njoj bez ikakvog daljnjeg objašnjavanja je ono što teži svaki fotograf. Ljudi žele pričati svoju priču, a on ih želi saslušati i to uhvatiti objektivom. Smatra da čovjek i njegovi trenuci mogu izazvati najšire palete osjećaja, od gnjeva, mržnje, ljutnje pa sve do ljubavi, suosjećanja, tuge i sreće. Upravo je trenutak taj kojem se treba diviti jer nema umjetnoga, nema poziranja, nema laži i manipulacija nego čista golotinja stanja svijesti i istine. Socijlogija i psihologija ljudi je jedna od najzanimljivijih tema i stvarno je užitak biti vizualni dio toga i istraživati čovjeka u njegovom okruženju te reakcije na zbivanja oko njega, kako on to voli nazvati ”figura u urbanom okruženju”, grad i čovjek su međusobno ovisni parametri. Jedna od filozofija i vodilja mu je rečenica koju je rekao mentor fotografa Deana Zulicha njemu, a glasi: ”Ako se desi da kada pogledaš kroz tražilo fotoaparata vidiš poznatu sliku, nemoj se ni truditi da okidaš.”. Treba uvijek stremiti prema nečemu novome i drugačijem a ne se utapati sa ostatkom.

”No one moment is most important. Any moment can be something.” – Garry Winogrand

Natječaji i nagrade:
Udruga ”Put do uspjeha”, natječaj ”Nezaposlenost kroz objektiv” – 1.mjesto
Stranica ”CKPONDERNIGS”, projekt ”(500) Days of Photographs: Day 254 – Mass Observation Project” – 2.mjesto