Ivana Zadro:Work&Travel

1. Zašto si se odlučila za Work&Travel program?
– Obožavam putovati i Amerika mi je oduvijek bila jako privlačna. Work&Travel program se pokazao kao idealna opcija koja bi mi omogućila dulji boravak tamo i uvid u njihov način života. Zapravo vam je omogućeno da isprobate voditi život na drugom teritoriju.

2. Koliko je trajao tvoj boravak u SAD-u i koja te sjećanja najviše vežu uz njega?
– 3 i pol mjeseca sam bila tamo i iskreno, prvo što mi pada na pamet je glupi cimet. Stavljaju ga u sve, doslovno. Čak i u kisele krastavce. Još uvijek se naježim kad se toga sjetim ;) , ali inače ne znam bih li mogla izdvojiti neku određenu stvar i situaciju. Toliko toga proživite tijekom tih nekoliko mjeseci da bi o tome mogli pričati dulje nego što ste bili tamo.

3. Što si prvo napravila prilikom dolaska u SAD?
– Ne sjećam se. Cijeli taj let i period prije nisam uopće bila svjesna ni gdje idem ni što me čeka. Onog trenutka kad smo sletile, znam samo da nas je obje ulovilo neko nenormalno uzbuđenje, sve je išlo jako brzo. Iduće što mi je ostalo u pamćenju je da smo izlazile iz podzemne u San Franciscu i u jednom trenutnku ostale “zamrznute”, pogledale se i počele nekontrolirano smijati.

4. Kako je izgledao vaš život “preko bare”?
– Američki, haha. Sve što vidite u njihovim filmovima je apsolutno preslikana američka stvarnost. Od cura koje će 10 minuta na nešto što ste rekli govoriti “OMG, that’s so funny” – ali se neće nasmijati do velikih crvenih plastičnih čaša koje su nezaobilazne na svakom druženju.

5. Kako su vas prihvatili domaćini?
– Izuzetno su ljubazni. Nepoznati ljudi vas pod normalno pozdravljaju na cesti, pitaju vas kako ste… Na to se bilo teško naviknuti prvih nekoliko dana. Petra (cura koja je išla sa mnom na program) i ja smo u tom prvom periodu doslovno pitale jedna drugu “A di si ti već upoznala nekog?”.

6. Što kad vas tisuće kilometara od kuće uhvati nostalgija za domom, obitelji i prijateljima?
– E tu nema pomoći! Ja sam doslovno znala sjedit sama u sobi i plakat do iznemoglosti. U početku Petra i ja nismo imale zajedničke smjene na poslu jer smo morale proći obuku što bi značilo da je ona bila gotovo cijeli dan na poslu, a ja cijeli dan slobodna. Ne znate nikoga, ne znate di ste i pritom ne možete ni nazvati nikog svog zbog vremenske razlike. Znala sam samu sebe pitat gdje mi je pamet bila i zašto nisam kao “svi normalni ljudi” otišla turistički. To je bilo samo prvih nekoliko dana, naravno. Sve iza toga je potpuno druga priča. Navikla sam se na vremensku razliku. Znala sam u koje vrijeme se mogu čuti se sa svojima u Zagrebu i to je postao ritual – buđenje, kava uz nekoliko telefonskih razgovora i odlazak na posao. Imaju odlične tarife sa neograničenim pozivima prema Hrvatskoj. Mi smo imale sreću pa smo bile smještene kod predivne obitelji koja nas je prihvatila kao dio svoje, toliko smo ljudi upoznale da nas izuzev onih prvih nekoliko dana nije ni stigla loviti nostalgija.

7. Vežu li te neka prijateljstva iz Amerike i danas?
– Naravno. Prije nekoliko mjeseci nam je bio jedan prijatelj iz San Diega “u prolazu”, drugi iz San Francisca je isto došao nedugo nakon njega, a i ovi koji nemaju tako brzo namjeru put Hrvatske su “tu” na Facebooku. Veći dio ovog dijela putovanja nakon završenog posla smo provele na couch-surfingu. Živjele i provodile dane i noći sa puno mladih ljudi koji su postali dio naše avanture, a takva veza vam uvijek mami osmijeh na lice, bez obzira na to koliko je vremena prošlo i hoćete li se ikad više vidjeti.

8. Osim pronalaska posla i smještaja, za što se još važno pripremiti prije odlaska na W&T program?
– Iz ženske perspektive najbitnije je spakirati robu koju ne mislite vraćati nazad. Shopping preko bare je neusporediv s ovim što se može pronaći u Europi, pritom mislim i na cijenu i na izbor. To je prvo pitanje koje su mi svi postavljali kad sam se vratila, pa eto. Ako ćemo malo ozbiljnije, neki planiraju rentati auto u Americi pa ne bi bilo loše izvaditi kod nas međunarodnu dozvolu. Nama nije bila potrebna, ali bilo bi dobro imati ju za svaki slučaj. Postupak je kratak i košta dvjestotinjak kuna. To je nešto što mi trenutno pada na pamet, a ukoliko ste riješili posao i smještaj i dobili vizu sve ostalo ćete rješavati tamo u hodu. To je putovanje koje nikad ne možete do kraja isplanirati.

9. Koliko u prosjeku jedan student može tjedno zaraditi na W&T programu?
– To stvarno ovisi. Sve je stvar kako si posložite stvari u glavi, a i kako vas posluži sreća s pronalaskom posla. Mi smo se u startu dogovorile da prvih dva mjeseca koliko smo planirale raditi želimo na tom području dati svoj maksimum. Odmah smo tražile dodatni posao i nije bilo lagano, ali onog trenutka kad shvatite da vas čeka više od mjesec dana neograničenog uživanja i da ste to same zaradile – zaboravite da vam je ikad bilo teško. Ukoliko vam prilike to dozvoljavaju – idite na neovisnu opciju. Znači da si sami tražite posao i smještaj. Opcija u kojoj vam agencija nalazi posao i rješava sve je definitivno lakša, ali u tom slučaju ste vezani za to radno mjesto i vremenski period koji ste u početku rekli, a nikad ne znate kako će se stvari tamo odvijati.

10. Koliko ste gradova posjetile nakon odrađenog posla?
– Prošle smo cijelu zapadnu obalu, krenuvši iz Lake Tahoe-a gdje smo radile u Sacramento, San Francisco, Los Angeles, Santa Barbara, Malibu, San Diego. Iz Las Vegasa smo onda otišle u Miami pa New York i od tamo smo imale let nazad. Nakon nekih mjesec dana tamo smo si složile plan putovanja i kupile avionske karte po puno povoljnijim cijenama nego da smo čekale zadnji tren.
11. Svako putovanje veže uz sebe određene anegdote. Sjećaš li se kojih sa svog putovanja po Americi?
– Bilo ih je puno. Ono koje me uvijek nasmije je prvo iskustvo sa couch-surfingom. Nakon završenog posla Petra i ja smo otputovale u San Diego naći se sa dvije prijateljice iz Zagreba. Ostale smo nekoliko dana kod njih i onda zajedno s njima krenule na road trip. Tijekom boravka u San Diegu sve četiri smo tražile smještaj preko couch-surfing stranice i poslale smo toliko upita za razne gradove da sam se ja više pogubila tko je otkud, kako se tko zove i sl. Prva destinacija nam je bila Santa Barbara. Stigle smo na dogovorenu adresu, prekrasna kuća s pogledom na cijeli grad, sve uređeno vrhunski, skupi auti u dvorištu, malo nestvarno… I tako mi dođemo, sparkiramo se ispred i jedna od cura kroz zezanciju kaže kako je ovo sigurno neki manijak. Budući da nam je svima to bio prvi put da smo se poslužile tom stranicom, zezancija nije prošla nego su cure izbezumljeno pogledale u mene i pitale me jesam li ga provjerila te tko je on. Ja se, naravno, nisam mogla sjetiti ni kako se zove dotični u moru svih kojima smo poslale upit. Iduća scena je da mi ne želimo izaći iz auta, a da je mladi gospodin samo provirio s terase i rekao da uđemo kad god smo spremne. Jako ohrabrujuće kad su vam u glavi scenariji prodaje vaših bubrega :).

12. Imaš li želju ponoviti svoje iskustvo?
– Svaki put kad spomenem ovo iskustvo dođe mi da spakiram kofere, bez pretjerivanja. Evo i sad dok odgovaram na ova pitanja već kalkuliram u glavi kako bih možda otišla nazad…

13. Dobri savjeti za sve studente koji razmišljaju o odlasku?
– Prvo i zapravo jedino – nemojte razmišljati! Samo otiđite. Ja sam tri godine govorila da je iduće ljeto to sigurno, pa uvijek nađete milijun i jednu izliku da ne odete. Nikad nije pravo vrijeme i uvijek je pravo vrijeme.